Stranica 1 od 3
Kako zamisljate Boga?
Poslato: 26 Apr 2005, 15:09
od Wilhelmina
Pod uslovom da verujete u postojanje Boga (bogova, bozanstava itd.) probajte da opisete kako izgleda, odnosno kako ga vi zamisljate.
Na ovu temu me je potstakao film Konstantin i blago receno, razocarana sam prikazom Satane u istom (glumac izgleda u najmanju ruku kao predsednik nezavisnog sindikata zemljoradnika) dok Bog nije predstavljen oblikom.
Dopalo mi se sto je andjeo Gabriel zena, obucena u tradicionalno musku odecu. Izgleda vrlo andro i vrlo

Poslato: 26 Apr 2005, 15:17
od Mars
Zamisljam ga oko svojih usiju, kao neki vetar, smao bez huka. U veselom vrtlogu. Kao muziku...Zamisljam ga i kao boje, nevidjene na zemlji, koje preko ociju ulaze u mene. Zamisljam ga kao odsustvo gravitacije, kao odsustvo brzine, kao lagane smirene pokrete, zamisljam ga kao smesak, pomirljivost i bezbolnost.
A mozda najvise kao nesto sto deluje na moje srce i grudi.
Nebitnog izgleda.
Poslato: 26 Apr 2005, 15:19
od unic0rn
nikako antropomorfno, ni kao zivotinju .....
Poslato: 26 Apr 2005, 17:21
od jukie
Za filmske potrebe, nekako kao Kelera iz Oza, samo malo starijeg i sa goatie bradicom. Dovoljno prodoran pogled da ono "boj se" ima efekta, a sa druge strane ne izgleda odvratno.
(nadam se da se to zove goatie bradica...)
Poslato: 26 Apr 2005, 18:14
od colorado
kao glam rok zvezdu. haha! Salim se. Po meni su bog priroda i energija koju ide uz nju...
Poslato: 26 Apr 2005, 18:15
od Njuskalo
Ne zamisljam ga. Gledam odraz u ogledalu.
Poslato: 26 Apr 2005, 18:28
od Ахасвер
Originally posted by Mars
Zamisljam ga oko svojih usiju, kao neki vetar, smao bez huka. U veselom vrtlogu. Kao muziku...Zamisljam ga i kao boje, nevidjene na zemlji, koje preko ociju ulaze u mene. Zamisljam ga kao odsustvo gravitacije, kao odsustvo brzine, kao lagane smirene pokrete, zamisljam ga kao smesak, pomirljivost i bezbolnost.
A mozda najvise kao nesto sto deluje na moje srce i grudi.
Nebitnog izgleda.
Lepo.

Poslato: 26 Apr 2005, 19:26
od KiWi
Kada mislim o Njemu/Njoj mislim na Njega kao omeðanu svetlost... tj. kao bezli?ni lebde?i pusiraju?i elipsoid... ako se uzdamo u izjavu da je Bog u svim stvarima, onda je on sve oko nas pa ?ak i mi sami... teško pitanje... pre bih rekao da mogu da razaznam Njegov uticaj nego Njegovu telesnost.
P.S. Jedno pitanje. Zašto skoro svi na forumu (i na drugim temama, ne samo ovoj) pišu ''Bog'' malim slovom?
Vidim, Mina je izuzetak.
Ne zamisljam Boga
Poslato: 26 Apr 2005, 19:33
od Veverica
U tom slucaju bila bi to samo ideja Boga u mom umu...
Poslato: 26 Apr 2005, 23:09
od Jonatan
Mars je se bas lepo izrazio. Ja mislim da je Boga vrlo tesko zamisliti. Jedan od starih hriscanskih spisa pokusao je da opise Boga govoreci sta On jeste i sta nije. To je poznato delo koje se (pogresno) pripisuje Dionisiju Areopagitu, a zove se ,,Corpus Areopagiticum . Ali ni jedna nasa rec ni zamisao nisu u stanju da opisu Bice koje je sve stvorilo. Uvek ce nase reci i misli biti samo blede slike onoga sto Bog zaista jeste. I Sveto Pismo je vrlo oskudno u tom direktnom opisivanju Boga. Pojavljuje se u vidu tri andjela koji dolaze u posetu Avraamu i Sari, Mojsije Boga prepoznaje u tihom povetracu i vidi mu samo ledja, cuje se glas Boziji na nekim mestima. Jedino sto bi hriscanski vernici trebali da smatraju za konkretno i ljudskom oku dostupno kad je u pitanju Boziji izgled to je Hristov izgled. Jer On je Bog koji se pojavio u telu.
Film Konstantin nisam gledao, ali to sto Gavrilo lici na zenu, a ustvari je musko nije nista novo. Cak bih rekao da je to neuspeli pokusaj da se uradi ono sto je vec davno, ali mnogo uspesnije uradjeno u Milesevi. Beli andjeo i jeste zato tako dobra freska sto je andjeo predtavljen zaista kao andjeo-nema pol-njegovo lice nije ni musko ni zensko. No, dosta od mene.
Poslato: 27 Apr 2005, 04:37
od Morgan Le Faye
Nemoram tako neshto da zamishljam.
Pre neku noc sam video Hekatu, koja zna da promeni svoj izgled od najlepshih pojava, do strahovitih pojava, zavisi od njene naklonosti prema osobama.
Video sam je kao zenu, s pushtenom dugom valovitom kosom, s par sedih pramenova, lica zrelog, ali ipak bez bora, koje zrachi lepotom i harizmom, u asani leptira kako gleda prema meni.
Dok sam Anubisa, video kao entitet s telom jako visokog i vitkog mladica, s glavom psa, braon boje, kako prolazi pored mene, okrece se, i grli me.
Kada si veshtac, naviknesh se na takve stvari.

Poslato: 27 Apr 2005, 08:08
od 2kune
Ma bog vam je jedna vrsta si?ušnog gremlina koja se specijalizirala za igru sa kvarkovima. U svakom svemiru živi po jedan. To je najmanja vrsta gremlina prema kojima su oni avionski gremlini pravi divovi.

Poslato: 27 Apr 2005, 23:07
od 2Q2Bstr8
Originally posted by unic0rn
nikako antropomorfno, ni kao zivotinju .....
tako nekako...
Poslato: 29 Apr 2005, 16:18
od Tot
Evo skoro sam gledao film Luter. Martin kaže svom ispovedniku: "Želim Boga koga ?u voleti i koji ?e mene voleti."
"Ja sam onaj koji jeste". Da bi mu se približio ?ovek mora shvatiti da nije, odnosno odbaciti svoju oholost.
Bog je ljubav.
?ovek ne može zamisliti Boga. Ipak Bog je uvek tu...
Poslato: 01 Maj 2005, 20:23
od Wilhelmina
Imate neverovatne odgovore.
Zanimljiva mi je bila emisija u kojoj su decu predskolskog uzrasta pitali kako izgleda Bog, i odgovor je prilicno porazan. Cak i deca obojene koze Boga zamisljaju kao belog starca sa bradom, sedom kosom i plavim ocima.
Valjda i jeste poenta u tome da svako pronadje unutrasnju zvezdu vodilju, da oseti prisustvo nekoga ko uliva nadu... a ime nije bitno.
Poslato: 01 Maj 2005, 20:34
od Gost
Zamišljam ga kao veoma razo?arani entitet. Svo ta muka stvaranja, a rezultati... od bednog do užasavaju?eg. Sa pokojim izuzetkom, da kontrastira katastrofu, kako bi se jasnije videla.
Poslato: 02 Maj 2005, 00:43
od Savitar
Kao dlanove koji se shire iz plamena
Poslato: 02 Maj 2005, 01:03
od Goran Smith
Poslato: 02 Maj 2005, 12:50
od Tot
Originally posted by Dušan Maljkovi?
Zamišljam ga kao veoma razo?arani entitet. Svo ta muka stvaranja, a rezultati... od bednog do užasavaju?eg. Sa pokojim izuzetkom, da kontrastira katastrofu, kako bi se jasnije videla.
Bog je savršenstvo.
A u Novom Zavetu ima stih: "Postanite savršeni kao što je savršen Gospodin vaš na nebesima".
Poslato: 02 Maj 2005, 12:57
od Tot
Originally posted by Visas Marr
Imate neverovatne odgovore.
Zanimljiva mi je bila emisija u kojoj su decu predskolskog uzrasta pitali kako izgleda Bog, i odgovor je prilicno porazan. Cak i deca obojene koze Boga zamisljaju kao belog starca sa bradom, sedom kosom i plavim ocima.
To za decu me ne ?udi meðutim i shvatanje Boga prolazi kroz odredjene faze; u fazi adolescencije se radikalno preispituje i pojam Boga.
Originally posted by Visas Marr
Valjda i jeste poenta u tome da svako pronadje unutrasnju zvezdu vodilju, da oseti prisustvo nekoga ko uliva nadu... a ime nije bitno.
Pa zamišljam ga kao izvor mira u ?oveku. Ako verujemo da postoji mir iako živimo u užasavaju?oj vladavini kreatura u svetu, onda to mora biti Bog.
Veoma bitno: i katoli?ka i pravoslavna euharistija završavaju se re?ima: "Idite u miru".
"Mir vam ostavljam, mir svoj vam dajem " rekao je Gospodin.
U protestantskim zajednicama uobi?ajen je pozdrav:" Gospodin s tobom" ili " Mir s tobom".
Poslato: 04 Maj 2005, 14:22
od SUNNY B
ortak iz komsiluka koji gaji izvesne tendencije ka etanolskim preradjevinama sa kojim ponekad, kad je u dobrom vajbu, moze da se poigra basket , protracari o ekipi iz kraja , sa povremenom potrebom da ga zamolim da mi nareze neki cd i pozajmi 200 kinti...prica se da uliva strahopostovanje.....i da dobro pravi punjene paprike...
Poslato: 04 Maj 2005, 14:24
od SUNNY B
Originally posted by Visas Marr
(glumac izgleda u najmanju ruku kao predsednik nezavisnog sindikata zemljoradnika)
kako volim ovaj tvoj cinizam......

Poslato: 04 Maj 2005, 16:52
od Kupper
Originally posted by Visas Marr
Cak i deca obojene koze Boga zamisljaju kao belog starca sa bradom, sedom kosom i plavim ocima.
Znaju deca.
Poslato: 05 Maj 2005, 02:23
od SkyAngel
Originally posted by Mars
Zamisljam ga oko svojih usiju, kao neki vetar, smao bez huka. U veselom vrtlogu. Kao muziku...Zamisljam ga i kao boje, nevidjene na zemlji, koje preko ociju ulaze u mene. Zamisljam ga kao odsustvo gravitacije, kao odsustvo brzine, kao lagane smirene pokrete, zamisljam ga kao smesak, pomirljivost i bezbolnost.
A mozda najvise kao nesto sto deluje na moje srce i grudi.
Nebitnog izgleda.
Svaka cast!:yes:
Poslato: 05 Maj 2005, 15:05
od Wilhelmina
Originally posted by Gabriel
Originally posted by Visas Marr
Cak i deca obojene koze Boga zamisljaju kao belog starca sa bradom, sedom kosom i plavim ocima.
Znaju deca.
Ne slazem se.
Mislim da svako sam sebi postavi neki ideal i sopstveno vidjenje Boga, koje uopste ne mora da bude otelotvoreno, a jos manje mora da bude dedac od nekih 70 godina, belac, nepusac... Cini mi se da se lik pape uveliko poistovecuje sa likom Boga, sto je apsurdno, te odatle ideal sedokosog starca.
Poslato: 05 Maj 2005, 15:15
od 2kune
Došo židov u sinagogu i obra?a se bogu:
"Bože, šta da radim? Sin mi je otišo u krš?ane..."
A bog rezignirano odgrmi:
"Pa si baš meni došo da se žališ? I moj isto..."
Poslato: 05 Maj 2005, 16:29
od Skyen
Ne zamisljam ga, nekada jesam kao nepojmivi izvor energije. Ali danas osecam da je ta energija u meni, kao sto je oduvek bila.
Poslato: 09 Maj 2005, 14:43
od Inner-Smile
Da mi radi 100% mozga umesto 12% ne bih morala da ga zamishljam videla bih ga. Ovako se i ne trudim, ne verujem u njega ili nju, verujem u snagu u nama koja se bori da prevlada dobro i ljubav prema svim zivim bicima.
Poslato: 16 Maj 2005, 18:35
od MOBYAN
Samo Postojanje je Postojanje Boga.
Suvišno ga je zamišljati, mada i to ima svoje razloge i efektivnost na odredjenim nivoima odnosno u dimenzijama i apstrakciji.