- 13 Dec 2005, 19:13
#406338
Govorim o prevazilaženju tolerancije iako mi u našem društvu još nismo osvojili ni stepen trpeljivosti prema drugome(što ova re? zna?i). Trpeljivost ozna?ava suživot;živimo jedni kraj drugih ne ometaju?i se, u najboljem slu?aju uvažavaju?i pojam razlike i poštuju?i se koliko je to mogu?e.Meðutim, uvažiti pojam razlike i imati razvijenu svest o pravu drugoga da je ispoljava je tek predstadijum dugog puta na kome kao pojedina?ne li?nosti i društvene ?estice nastojimo pridobiti svoje puno ljudsko dostojanstvo.
Jer nam postaje jasno da punog ljudskog dostojanstva nema bez unapreðenja, oplemnenjivanja svog bi?a koje ide uporedo sa oplemenjivanjem našeg saobra?aja sa drugim ljudima. Uprazno su sve moje vrline ako nisam u harmoniji sa bra?om(svim ljudima) kao što je uprazno kuknjava i ugroženost marginalnih socijalnih grupa ako nemaju pove?anu svest o razli?itosti i ugroženosti drugih grupa i pojedinaca.
Kada jednom osvojimo minimalni nivo trpeljivosti u našem društvu to ?e biti tek stanje da se lakše diše. Ja ni onda ne?u biti zadovoljan jer ne želim da živim uz/pored nekoga(suživot) njego sa nekim(kako mi je to lepo objasnio Simor). Šta bi to trebalo zna?iti? U najkra?em:
Princip trpeljivosti(tolerancije) ima svoje krupne nedostatke i zbog toga je ona tek predstadijum. Budu?i da smo kao ljudi neobuzdani, redukovani skoro isklju?ivo na li?ni interes koji je ?esto u suprotnosti sa nekim tuðim interesom ponašamo se u skladu sa našim prirodnim nagonima. Ti prirodni nagoni su za?injeni specifi?nim ljudskim strastima. Uistinu živimo po zakonima džungle ali smo smislili niz mehanizama da prikrijemo pravo stanje stvari: pa smo tako stvorili obrasce i kulture koje ?e oplemeniti životinju u nama. Izmislili smo nacionalne kulture: u ?oporu je lakše; na kraju, kao deo kolektivnog entiteta nam je lakše misliti da smo nešto bolje ako postoje društveni entiteti koji su razli?iti.
Recimo sebi trpeljivost nije dovoljna: to što ?u trpeti svog brata muslimana ili homoseksualca je stanje koje bez dijaloga, bez težnje ka sintezi vodi daljoj napetosti. Trpeti razli?itost koju ne razumeš, koju samo deklarativno prihvataš, a pre?utno prezireš, je kao situacija u parnom kotlu; napon raste dok kotao kona?no ne eksplodira, a snovi o suživotu se rasprše.
Zato je potrebno da svi u?inimo napor i krenemo ka svom bratu druga?ije vere, svetonazora, seksualnog ili kojeg god opredeljenja i pokušamo u?iti od njega. Razmenjivati iskustva koja se ti?u našeg zajedni?kog udesa , u životu koji nije lak, na zemlji o kojoj mnogi sanjaju da bi jednom mogla biti zvezda sre?e; koja je sada nažalost još uvek dolina suza. I kona?no prihvatiti nešto od svog brata koji je druga?iji. Želim društvo u kome se ne ukida nijedna pojedina?na kultura ali ljudi stapaju te kulture na svom putu jednih ka drugima. Ja kao hriš?anin mogu to nazvati putem ljubavi.
Potrebno je: "uzeti pozitivna iskustva i hriscanstva i liberalizma i socijalizma, i naprosto voditi neprekidni dijalog."
Originally posted by SimorNa ovu temu me je inspirisao moj dragi prijatelj Simor pa je možete smatrati zajedni?kom.
Srpskom drustvu, a nije li nekakav uzorak i ovaj forum, ne nedostaje samo tolerancije, nego i dijalog izmedju razlicitih. Meni je sama ideje "tolerisanja" drugacijeg odbojna, jer me zanima dijalog, razmena iskustva sa tim razlicitim. Na sirem planu, mislim da je neophodno uzeti pozitivna iskustva i hriscanstva i liberalizma i socijalizma, i naprosto voditi neprekidni dijalog.
Govorim o prevazilaženju tolerancije iako mi u našem društvu još nismo osvojili ni stepen trpeljivosti prema drugome(što ova re? zna?i). Trpeljivost ozna?ava suživot;živimo jedni kraj drugih ne ometaju?i se, u najboljem slu?aju uvažavaju?i pojam razlike i poštuju?i se koliko je to mogu?e.Meðutim, uvažiti pojam razlike i imati razvijenu svest o pravu drugoga da je ispoljava je tek predstadijum dugog puta na kome kao pojedina?ne li?nosti i društvene ?estice nastojimo pridobiti svoje puno ljudsko dostojanstvo.
Jer nam postaje jasno da punog ljudskog dostojanstva nema bez unapreðenja, oplemnenjivanja svog bi?a koje ide uporedo sa oplemenjivanjem našeg saobra?aja sa drugim ljudima. Uprazno su sve moje vrline ako nisam u harmoniji sa bra?om(svim ljudima) kao što je uprazno kuknjava i ugroženost marginalnih socijalnih grupa ako nemaju pove?anu svest o razli?itosti i ugroženosti drugih grupa i pojedinaca.
Kada jednom osvojimo minimalni nivo trpeljivosti u našem društvu to ?e biti tek stanje da se lakše diše. Ja ni onda ne?u biti zadovoljan jer ne želim da živim uz/pored nekoga(suživot) njego sa nekim(kako mi je to lepo objasnio Simor). Šta bi to trebalo zna?iti? U najkra?em:
Princip trpeljivosti(tolerancije) ima svoje krupne nedostatke i zbog toga je ona tek predstadijum. Budu?i da smo kao ljudi neobuzdani, redukovani skoro isklju?ivo na li?ni interes koji je ?esto u suprotnosti sa nekim tuðim interesom ponašamo se u skladu sa našim prirodnim nagonima. Ti prirodni nagoni su za?injeni specifi?nim ljudskim strastima. Uistinu živimo po zakonima džungle ali smo smislili niz mehanizama da prikrijemo pravo stanje stvari: pa smo tako stvorili obrasce i kulture koje ?e oplemeniti životinju u nama. Izmislili smo nacionalne kulture: u ?oporu je lakše; na kraju, kao deo kolektivnog entiteta nam je lakše misliti da smo nešto bolje ako postoje društveni entiteti koji su razli?iti.
Recimo sebi trpeljivost nije dovoljna: to što ?u trpeti svog brata muslimana ili homoseksualca je stanje koje bez dijaloga, bez težnje ka sintezi vodi daljoj napetosti. Trpeti razli?itost koju ne razumeš, koju samo deklarativno prihvataš, a pre?utno prezireš, je kao situacija u parnom kotlu; napon raste dok kotao kona?no ne eksplodira, a snovi o suživotu se rasprše.
Zato je potrebno da svi u?inimo napor i krenemo ka svom bratu druga?ije vere, svetonazora, seksualnog ili kojeg god opredeljenja i pokušamo u?iti od njega. Razmenjivati iskustva koja se ti?u našeg zajedni?kog udesa , u životu koji nije lak, na zemlji o kojoj mnogi sanjaju da bi jednom mogla biti zvezda sre?e; koja je sada nažalost još uvek dolina suza. I kona?no prihvatiti nešto od svog brata koji je druga?iji. Želim društvo u kome se ne ukida nijedna pojedina?na kultura ali ljudi stapaju te kulture na svom putu jednih ka drugima. Ja kao hriš?anin mogu to nazvati putem ljubavi.
Potrebno je: "uzeti pozitivna iskustva i hriscanstva i liberalizma i socijalizma, i naprosto voditi neprekidni dijalog."