Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Metafizika, transcedencija, paralelni svetovi, mitovi, legende...

Moderatori: KorvinOdAmbera, Moderators

#876997
Bilo mi je zanimljivo kada sam čitao članak, a s obzirom da ovde ima dosta ljudi koji slušaju bar neku vrstu elektronske muzike, nije mi bilo teško da prekucam (mrzelo me da prevodim) par pasusa. Iako nisam još uvek siguran da li bih mogao da se složim sa autorom, ideja je zanimljiva, ili bar ugao gledanja koji mi se za sve ove godine aktivnog slušanja elektronske muzike nije ukazivao. Anyway, evo teksta pa da čujem komentare...

"Where the fascist aesthetic really lurks today is in the dystopias, industrial nightmares, and anti-futures conjured up by Missing Foundation's more technically accomplished European cousins like Throbbing Gristle, Front 242, and Mussolini Headkick; and in techno and trance, particularly the latter in their German (especially Berlin) variations. The electric-metal drone of contemporary industrial music/noise, interrupted by occasional collisions and detonations, suggests so much as the sonic substructure of the Third Reich - industrial power, militarized labor, and invincible technology. Fastening on the more sensations external spectacle - pageantry, mass exhilaration, Hitlerian hysterics - obscures the real engines that drove National Socialism. And, before the Nazis, the Futurists in pre- and post-World War I Italy (proto-fascists by most accounts) anticipated what was to come with their "noise machines" and musique concrete. The heavy turning of generators and turbines, the dull throb of machinery through twelve-foot walls of reinforced concrete take us into the basement of our century; concussive blasts of concetrated noise drive us yet deeper.

If even more explicitly apolitical, techno and trance nevertheless similarly reincorporate the fascist ethos, above all the militarized beat and the sensory gratification of an automaton-fanatic audience. "Know them by the places they dance" - then techno (especially in the hard, aggressive German form tekkno) and trance enthusiasts prefer exactly those locations where the Third Reich is still immediately at hand. Cheap (if any) rents and obscure addresses cannot alone explain the durable popularity, in Berlin for example, of Tresor (in the safe-keeping vault of a one-time Jewish department store next to Potsdamer Platz), Bunker (in an air-raid shelter/Gestapo prison), or E-Werk (in what remains of one of Hitler's bomb-proof electric power plants). These menacing interiors offer something altogether different than the warm narcotic ambience of The Love Parade, the big summertime all-night party when rave takes charge of the Kurfurstendamm; instead, "Full of Hate" Festivals with music (?) by Slaughter House, Ultimate Warning, and Day of Retribution."

- preuzeto iz Ward, J., 'This is Germany! It's 1933!': Appropriations and Constructions of 'Fascism' in New York Punk/Hardcore in the 1980s, u Journal of Popular Culture; Winter96, Vol. 30 Issue 3, str. 174-176.
By polarlicht4.1
#878495
I tako je propao moj prvi pokušaj pokretanja neke teme... :usamljen:
By Çâðê_DUP
#878504
hajde prevedi na srpski ili spanski, pa cu ti ja odgovoriti..mrzi me da se smaram sad sa websterom online
Korisnikov avatar
By Mr Dee
#878526
verovatno je propao zato sto na forumu postoji cirka 5 osoba koje bi imale sta da kazu na ovo. :) ali, keep posting. i enjoy reading.
By polarlicht4.1
#878553
Evo i prevoda koji sam sklepao na brzaka te se unapred izvinjavam ukoliko se potkrala neka greška, bilo gramatičke bilo stilske prirode. :)

"Ono gde fašistička estetika zaista vreba danas su distopije, industrijske noćne more i anti-budućnosti prizvani od strane tehnički uspešnijih evropskih rođaka Missing Foundation-a kao što su Throbbing Gristle, Front 242, i Mussolini Headkick; kao i u techno-u i trance-u, posebno u ovim poslednjim u njihovim nemačkim (posebno berlinskim) varijacijama. Elektronsko-metalni drone savremene industrial muzike/noise-a, prekidan povremenim kolizijama i detonacijama, sugeriše zvučnu podstrukturu Trećeg Rajha - inustrijsku moć, militarizovani rad, i nepobedivu tehnologiju. Vezivanje za senzacionalniji spoljni spektakl - šou, masovno ushićenje, hitlerijansku histeriju - skriva prave pokretače nacional-socijalizma. I, pre nacista, futuristi u Italiji pre i posle Prvog svetskog rata (proto-fašisti po mnogima) su predvideli ono što će doći svojim "noise mašinama" i musique concrete. Teško okretanje generatora i turbina, tupo pulsiranje mašinerije kroz zidove ojačanog betona od dvanaest stopa nas vode u podrum našeg veka; potresajući udari koncentrisane buke nas odvode još dublje.

Čak iako eksplicitnije apolitični, techno i trance ništa manje slično uključuju fašistički etos, iznad svega militarizovani ritam i čulno zadovoljenje automaton-fanatične publike. "Poznaj ih po mestu gde igraju" - onda techno (posebno u tvrdoj, agresivnoj nemačkoj formi tekkno) i trance entuzijasti preferiraju upravo ona mesta gde je Treći Rajh još uvek odmah pri ruci. Jeftine (ako ikakve) rente i opskurne adrese ne mogu same objasniti istrajnu popularnost, u Berlinu na primer, Tresor-a (u prostoriji za čuvanje nekada jevrejske prodavnice blizu Potsdamer Platz-a), Bunker-a (u skloništu od vazdušnih napada/Gestapo zatvoru), ili E-Werk-a (u onom što je ostalo od jedne od Hitlerovih elektrana otpornih na bombe). Ovi zastrašujući enterijeri nude nešto potpuno drugačije od tople narkotičke sredine Love Parade-a, velike letnje celovečernje žurke kada rave preuzima vlast nad Kurfurstendamm; umesto toga, "Full of Hate" festivali sa muzikom (?) Slaughter House ("Klanica"), Ultimate Warning ("Poslednje Upozorenje"), i Day of Retribution ("Dan Odmazde")."

@ Mr Dee
Hvala na podršci! Biće još svega i svačega samo malo više vremena da nađem. :)
Korisnikov avatar
By Mr Dee
#878557
molim, molim. a moze li se dobiti link na citav text?
By polarlicht4.1
#878559
Nope. Do teksta sam došao preko KoBSON-a, a dotična baza časopisa zahteva poseban tretman. ;)

Poslaću na mail.
Korisnikov avatar
By svejedno
#878567
Daleko od istine.

Zaista.
..

Cak i na 'hard techno' zurkama vidi se ocigledno prihvatanje, takoreci nastavak hipi kulture, a sto se industrial muzike tice, ne kazem, ima slicnosti, zapravo neke asocijacije sto se same muzike tice na neku vrstu 'heavy discipline', ali to ostaje u domenu muzike, nikako konzumenata.
..

Poznajem ih ;)
Korisnikov avatar
By kal zakath
#878573
E pa, da se autor bavio korelacijom tehna i plemenske muzike još bi čovek imao šta da kaže, ovako je relevatno otprilike ko diskusije o Laibach-u kao naci grupi.
By polarlicht4.1
#878575
Znam o čemu pričaš. Psy-trance (pod/kontra)kultura se isključivo zasniva na PLUR narativu, bez obzira koliko se iskomercijalizovala danas, a uključujući i dark-psy podgrupu psy-trance kulture, tako da nema mesta fašizmu među samim "konzumetima" ili je bar to retko slučaj. Ali ovde mi je bila zanimljiva veza između futurista (za koje mnogi misle da su proto-fašisti, kao što piše u citiranom odlomku) i njihovih muzičkih eksperimenata i današnje estetike elektronske muzike. I dalje ostaje taj tehnofilički aspekt koji je bio bitan i futuristima, a ispostavlja se i nacistima.
Korisnikov avatar
By svejedno
#878582
Originally posted by kal zakath
E pa, da se autor bavio korelacijom tehna i plemenske muzike
True, true.

Jedna energija iz milion ljudi usmerena samo pomocu muzike.
...

@ polarlicht

Sto su futuristi proto-fasisti?

Isaak Asimov?

Clark?

& td.
Oni behu futuristi ;)
...

LM, iz odgovora datom @kalu@, naslucujes vec da ssmatram da se masom moze upravljati pomocu muzike (i supstanci - stoga pominjana rec 'pleme' sasvim odgovara, ja bih dodao da sasvim odgovara i rec 'sekta' ;) )

..

LM, da se vratim na poJentu - nacistima (cak i neonacistima) su mnoge druge stvari ispred futurizma.

..

Ljudi kojima je futurizam na prvom mestu, retko stavljaju nacizam medju prvih 10.
Korisnikov avatar
By Lepa Krepa
#878594
ja mis'la da je nešto o lajbahu... :)

zanimljivo mi je ovo zapažanje o militarizovanom ritmu, nikad mi nije palo na pamet da ga tako okarakterišem. a zaista ima sličnosti sa vojnim marševima iliti koračnicama, onako oštar, repetitivan i enerdžajzing. što se tiče hipnotisane i automatizovane publike, to nije nužno karakteristično samo za fašističke masovne skupove, ista atmosfera se stvara u bilo kom grupno - ritualnom dešavanju. i malo mi je prenategnuto navesti tri tehno mesta u čitavom berlinu (gde ih verovatno ima na stotine), pa na osnovu njih zaključiti da postoji nekakva preferencija prostora koje je koristio rajh.
sve u svemu, onak, daleko je od argumentovane teze (mada, vidim da mu/joj to i nije bila tema) ali dovoljno zanimljivo da bih pročitala ceo članak. :)
By polarlicht4.1
#878691
Originally posted by svejedno
@ polarlicht

Sto su futuristi proto-fasisti?

Isaak Asimov?

Clark?

& td.
Oni behu futuristi ;)
Nisu to ti futuristi. :) Verujem da je autor teksta mislio na Marinettija i drugare. Wikipedia i nije neki resurs ali trenutno može poslužiti što se tiče odnosa futurizma i fašizma. Dakle:

"For a start Futurists were very pro-change and very nationalistic. During WW1 Italy was at a fluctuating stage, where by, new and powerful political organisations were coming to power and demanding revolt. These changes to the political spectrum did not go unnoticed by the futurists. Many Italian Futurists instinctively supported the rise of fascism in Italy in the hope of modernizing the society and the economy of a country that was still torn between unfulfilled industrial revolution in the North and the rural, archaic South. The ‘Futurist Political party’ was formed in early 1918, and in powered the artists to further start voicing their opinion and ideology.

Politics grew further into the fabric of Futurism when the leader of the movement, Marinetti became wrapped up in fascism and developed a close friendship with one Benito Mussolini. Marinetti became one of the first supporters and members of the National Fascist Part. Fascism was a new concept at the time, and it seemed to tie in with the ideals of Futurism. Some Futurists' fetish with violence and glorification of modern warfare as the ultimate artistic expression and their intense nationalism also induced them to embrace fascism."

http://en.wikipedia.org/wiki/Futurism_(art)

Nemoj slučajno neko da me je terao i ovo da prevodim! :oklagija:
Korisnikov avatar
By mishicavo mache
#878708
chlanak je potpuno bezveze. em krade opis *mehanicke* muzike od adorna, em * muziku za igru* umesto da povezuje sa *reproduktivnim odnosima kapitalizma* poput adorna (a i adornova argumentacija je shuplja svajcarski sir), povezuje sa fasizmom.

a da, mislim da se misli na russola i arti de rumori kod futurista.
Korisnikov avatar
By Dušan Maljković
#878724
Originally posted by mishicavo mache
em krade opis *mehanicke* muzike od adorna, em * muziku za igru* umesto da povezuje sa *reproduktivnim odnosima kapitalizma* poput adorna (a i adornova argumentacija je shuplja svajcarski sir), povezuje sa fasizmom.
Ne znam na koju tačno Adornovu argumentaciju ciljaš -- bilo bi lepo da je izložiš ili navedeš referencu -- ali takva a priori osionost spram jednog od najvećih teoretičara u muzici za mene jeste švajcarski sir... Dakle, da vidimo tezu, kritiku teze, pa da onda a posteriorti kažemo: "Bravo mm, sredio si Adorna"!:andjelak:
Korisnikov avatar
By mishicavo mache
#878769
Originally posted by Dušan Maljković
Originally posted by mishicavo mache
em krade opis *mehanicke* muzike od adorna, em * muziku za igru* umesto da povezuje sa *reproduktivnim odnosima kapitalizma* poput adorna (a i adornova argumentacija je shuplja svajcarski sir), povezuje sa fasizmom.
Ne znam na koju tačno Adornovu argumentaciju ciljaš -- bilo bi lepo da je izložiš ili navedeš referencu -- ali takva a priori osionost spram jednog od najvećih teoretičara u muzici za mene jeste švajcarski sir... Dakle, da vidimo tezu, kritiku teze, pa da onda a posteriorti kažemo: "Bravo mm, sredio si Adorna"! :andjelak:
enivej mislim da si pogreshio-kritikovao sam da je autor chlanka o tehnu *ukrao* argumentaciju o *mehanichkoj muzici* od adorna ali thenagain ako sam vec izazvan na duel o adornu *muzichkom teoreticharu* da odgovorim.
über jazz, zeitschrift für sozialforschung, 1936. pod pseudonimom hektor rotweiler
*beskonachno ponavljanje dvotaktnih fraza ove ropske muzike je statichno ponavljanje koje radnike i u njhovom slobodnom vremenu drzhi zarobljene u reproduktivnoj mashineriji kapitala*
chovek je pozdravio zabranu izvodjenja *negerjazz*1934. *ne zbog losheg uticaja crnachke na nordijsku rasu, ni kultur boljshevizam , vec zabrana loshe arts-and-crafts* (misli na loshu umetnost, ne znam srpski prevod za rech kunstgewerbe)
e taj isti adorno je pozdravio i omuzikaljenje stihova baldura fon schiraha ( vodja omladine rajha, osudjen i obeshen u nirnbershkim procesima)

filozofija nove muzike, 1949. knjiga je jedan odvratan napad na igora stravinskog pod krinkom *filozofije* muzike. ipak da li legitimitet suda o mozhda najvecem kompozitoru XX veka treba dati u ruke jednom propalom kompozitoru adornu? ta teorija je papirna, pretpostavlja vechnu premoc atonalnosti a to je drzhalo...ni 20 godina:-)

uostalom, adorno je filozof, ja kritichku teoriju poznajem samo informativno. kao *teoretichar* muzike je uticao na stvaranje jedne male darmstadtske mode. i to je sve.
ako te teorija i estetika muzike bash zanimaju uzmi eduarda hanslika ili ferucha buzonija ili carlsa rozena ili karla dalhausa ili helgu de la mote ili vladimira jankelevicha a pogotovu *vreme umetnosti* dragutina gostuskog( a najbolje sve zajedno) pa ces videti razlike izmedju teorije i cinicnog(mada dijalektichki virtuozno napisanog) pamfleta.
Korisnikov avatar
By Skyen
#878775
bas me zanima na kog Adorna mislite?
ja znam za onog koji je radio opsezna istrazivanja o postojanju antidemokratski tip licnosti, kao i da li postoji fashisticki tip licnosti (ovo je vise nego uprosceno izlaganje)
By polarlicht4.1
#878781
Originally posted by mishicavo mache
*beskonachno ponavljanje dvotaktnih fraza ove ropske muzike je statichno ponavljanje koje radnike i u njhovom slobodnom vremenu drzhi zarobljene u reproduktivnoj mashineriji kapitala*
Zanima me na koji način izvodi argumentaciju što se tiče veze između "dvotaktnih fraza" i kapitalizma. Naime, i Deleuze u "Le mille plateaux" kaže da muzika ima moć, odn. kapacitet, da teritorijalizuje i da deteritorijalizuje (uprošćeno rečeno, naravno). Teritorijalizacija bi mogla, pored ostalog, da se čita i kao zatvaranje u kapitalističku ekonomiju, dok bi, pri takvom razumevanju, deteritorijalizacija bila beg od takvog sklopa.
By Çâðê_DUP
#879555
ovo je jedna od glupljih stvari koje sam prochitala u poslednje vreme.
da li u ostatku texta autor(ka?) pominje da oni koji slushaju tehno i elektro najcheshce nose vrlo kratku kosu, BASH KAO HITLERJUGEND???!!!
By polarlicht4.1
#879593
Mislim da to nije bila poenta članka, niti da je to poenta ova dva citirana pasusa. Nije mi namera da branim autora, naravno, jer razloga za to nemam a elektronsku muziku slušam i volim. Ali kako razumem, reč je o svojevrsnoj geneologiji/arheologiji elektronske muzike gde se ispostavilo da se nekim svojim delom dotiče i fašističko-nacističke estetike. Dakle, nije o ljudima koji je slušaju već o samoj muzici.
Korisnikov avatar
By EYA
#879776
Welcome To Paradise

Hey poor, you don't have to be poor anymore
Jesus is here!
In the name of Jesus (Alleluiah!)
Feel like your life is going nowhere
Ten seconds... Standby
Jesus is the Son of God
Come in Jesus (Alleluiah!)
Oh God I'm a sinner!
I deserve to go to hell (Alleluiah!)

NO SEX UNTIL MARRIAGE!

Oh God I'm a sinner, I deserve to go to hell
The bible said you keep him out in the lie
In the name of Jesus
Jesus is the Son of God
In the name of Jesus (Alleluiah!)
Hey poor, you don't have to be poor anymore
Jesus is here! (Don't tell the devil)
Hey poor, you don't have to be Jesus!


front242

meni je sve jasno :cigareta:
Korisnikov avatar
By Dušan Maljković
#879885
Originally posted by mishicavo mache
filozofija nove muzike, 1949. knjiga je jedan odvratan napad na igora stravinskog pod krinkom *filozofije* muzike. ipak da li legitimitet suda o mozhda najvecem kompozitoru XX veka treba dati u ruke jednom propalom kompozitoru adornu? ta teorija je papirna, pretpostavlja vechnu premoc atonalnosti a to je drzhalo...ni 20 godina:-)
Sudovi ukusa su pred-teorijski iskazi: "možda najveći kompozitor" nema šta da traži u teorijskom diskursu. Kao ni napada ad hominem na Adorna kao "neuspelog kompozitora", a uspelog filozofa. Stvari stoje baš obratno: relevatni sud o kompozitorima mogu donositi samo ljudi obrazovani u filozofiji i teoriji muzike, a ne sami stvaraoci, bez prethodnih znanja. Onda se ocena, kao u tvom slučaju, svodi na neobaveznu stvar ukusa (jer koga on dotiče sem tebe u bilo kom domenu?), a ne na pokušaj da se argumentima u odmenu teorije "objektivizuje" ocena nečijeg stvaralaštva.

No, odlutao sam. Nemam nameru biti ono što je Nietzsche bio Wagneru, zaista. Samo bih voleo da se ne odnosiš prema radu drugih kao nemačka kritika prema tvom. Znaš i sam koliko je to nepravedno, u krajnjoj liniji.

Da pređem na stvar.

Uvedimo nekoliko distinkcija, više nominalnih no esencijalnih.

Prvo, teorija muzike ima za svoj predmet muziku u najširem smislu te reči, a proučava prethodno konstrisane teorijske entitete pripisane predmetu (predmet se redukcijski razlaže na "sastavne" komponente) i odnose među njima. (Ne želim da se detaljnije bavim ovom temom).

Filozofija muzike, kao pod-grana filozofije umetnosti ili estetike (Hegel estetiku određuje kao filozofiju lepe umetnosti), bavi se transcedentalnim i transcedentnim u odnosu na teoriju muzike tj. ona je njena teorija saznjanja koliko i metafizika. No važno je primetiti da ona reflektuje ne na muziku samu, nego na entitete unutar teorije muzike. To radi Adorno u eseju "On popular music". Dakle, bavi se i muzičkom formom, ritmom, strukturom kompozicije (oprostite, laik sam u ovoj oblasti) i njihovim političko-ideološkim implikacijama.

Kako sam već napomenuo, kao laik u oblasti teorije muzike, ne mogu se baviti tom analizom "elektronike". Kao laik i za samu stvar, ni njome se ne mogu baviti van uskog okvira koji poznajem, više po onome što je u Srbiji generisala u prethodnom periodu. Mislim pre svega na devedesete, kao i na potkulturu koju je formirala. E o tome već znam ponešto. I moja teza će biti da je ta potkultura bitno fašistička.

No, za početak, raščistimo šta podrazumevam pod fašizmom. Ja, za razliku od autora teksta koji je ovu raspravu inicirao, ne mislim fašizam tj. nacizam tako vremenski-prostorno lociranim. I on -- upotrebljavaću dalje reč "fašizam" kao zajednički označitelj za fašizam i nacizam -- ima svoju istoriju, svoje mene i promene. Mislim pre svega na savremeni, aktuelni fašizam, onaj na koji se može primeniti Močnikova teza da su fašističke države bile poražene u II sv. ratu, ali da je fašizam, kao ideologija, i dalje opstao. Možete o njemu misliti kao o Sauronu: iako je fizičko obličje uništeno, njegov duh je lebdeo nad Srednjom zemljom. I bojio svetlost koja je padala odozgo sivim nijansama.

Savremeni fašizam, po mom mišljenju ima nekoliko odlika:

(1) decentriranost: on nije više naprosto stav fašističkih partija, neka jasno artikulisana ideologija -- možete ga naći u širokom dijapazanu društvenih organizacija: od nazi-skinheadsa do fashion industrije.

(2) univerzalnost: nije geografski lociran, on je planetarna pojava.

(3) diskriminacija: javlja se uvek kao skup raznovrsnih diskriminacija -- nikada samo jedne -- koje sve imaju za centar ljudsko telo.

(4) neeksplicitnost: često je, u mainstream domenu, neprepoznat i uzet kao nešto normalno. samo se u ekstremima jasno polarizuje.

(5) "kapitaliziranost": i dalje je vezan za kapitalizam, kao i za ratvoj nauke, pre svega tehnologije (videti Manifest futurizma sve do današnjih biopolitika tela)

Sada, kada smo ga ovako obrazložili, možemo dalje.

U Srbiji devedesetih godina postoji tzv. "rave pokret", "rave zabave" i sl. One su pre svega indukovane lokalnom interpretacijom globalnog trenda i predstavljaju "novi vid zabave", trend kome se priklanja tzv. urbani deo populacije. To pada u isto vreme sa razvojem "dizelaške potkulture", koja je antagonistička u odnosu na prvu. No, ni prva ne ostaje dužna: za njih su sve to seljaci, odvratna, niža, primitivna bića, koja se ružno oblače i izgledaju, dakle otprilike kako su Jevreji predstavljani u vizuelnom domenu u Trećem rajhu. Niko nije uvideo emancipatorsku dimenziju turbo-folka u domenu recimo vidljivosti Roma, koji su tek preko estrade uspeli da uđu u javni domen. Tek taj deo je iritirao mnoge pripadnike ove potkulture.

Iako na rejv parti svako može da uđe (bar deklarativno), ipak je potkultura postavila neke granice, u smislu kako treba da se izgleda, oblači, ponaša i sl. I ona je konstruisala stereotip poželjnog "bihejviroralnog tela", nalik nacističkom "natčoveku". Iako se naglasak stavlja na kreativnosti u oblačenju, ipak treba biti "fensi", opran, okupan, namirisan, "potšišan", dakle sve komponente malograđanštine u domenu izgleda su prisutne. Imala je i svoje dress-code checkere na ulazu: ako ne odgovaraš, ne možeš da uđeš, što je tek vrhunac isključenja, i na njenom talasu izgrađena je i čitava priča o VIP fenomenu u kontekstu DJ fatish-kulture: o tome da su neki ljudi važniji od drugih.

Ko je bio stožer ovakve zabave? Pre svih, Radio B92 i tada velika urban-vedeta Luna Lu, danas promoterka fashion bullshit trasha, tadašnja gej-matica. Ali matica samo "camp-queer" dela koji se uklapao u već opisani fenseraj, a koji je delio dotične isključive stavove. Iste Lune Lu koja je podržavala monarhiju (i danas navija za kralja), stajala iza tzv. "brzih bendova Srbije" među kojima su bili i "Direktori", ali i neki drugi vrlo problematični bendovi desne orijentacije, pisala sa Isidorom Bjelicom roman (materijalizacija dodira dve slične ideologije urbanog i nacional-pravoslavnog), itd. Uostalom, B92 je uvek vodio istu nacionalističku priču "druge Srbije": mi smo ti bolji, prava dobra Srbija, itd.

Mislim da je ovo za početak quite enough. Dalje ću da pišem u daljoj diskusiji, ako je bude. Do tada ću da očekujem vaše komentare.
Korisnikov avatar
By Kiborg
#879909
The electric-metal drone of contemporary industrial music/noise, interrupted by occasional collisions and detonations, suggests so much as the sonic substructure of the Third Reich - industrial power, militarized labor, and invincible technology.
Po meni je ovo, kako bi se na latinskom reklo, radix omnium malorum, iliti koren svekolikog zla. Ova rečenica je zapravo nit oko koje se prede ceo ovaj, u suštini besmislen, članak. Ako krenemo od kraja vidimo kako pisac vidi fašističko društvo, kao industrijsko, jako, sa disciplinovanom radnom snagom. Kao nešto nepobedivo i snažno. Kao nešto preteće, nešto što mu smeta, nešto što ga uznemirava i onda ide dalje, spominje turbine, generatore, potmulu tutnjavu mašineriju, pa velike prostore i debele zidove. Spominje buku, koliziju zvuka i na kraju sve to upoređuje sa malo tvržim zvukom nemačke elektronske scene. Potpuno je izvrnuo tematiku, svoj lični doživljaj tehno/tekkno/trance muzike je poistovetio sa svojim doživljajem fašizma iz prostog razloga što je taj zvuk jak i razoran za one koji ga ne vole. Samo zato što on nije u stanju da ga podnese, pripisao mu je ekvivalentnost sa nekim društvenim uređenjem.
Smeta mu i masovnost i oduševljenje tom muzikom. I tu proizvoljno provlači paralelu sa histerijom u nacističkoj Nemačkoj.
Sve u svemu, ovde nema ničeg racionalnog, sve su samo proizvoljne ekvivalencije nastale na temelju autorovih predubeđenja.
Dušan Maljković
...bavi se transcedentalnim i transcedentnim u odnosu na teoriju muzike...
Ovaj, da ne fali neko N, ili je došlo do uprošćavanja tog termina, a da za ja to nisam čuo? Ne bih da se obrukam kad sledeći put negde kažem "transceNdentalan"?
Korisnikov avatar
By Dušan Maljković
#879920
Dušan Maljković
...bavi se transcedentalnim i transcedentnim u odnosu na teoriju muzike...
Ovaj, da ne fali neko N, ili je došlo do uprošćavanja tog termina, a da za ja to nisam čuo? Ne bih da se obrukam kad sledeći put negde kažem "transceNdentalan"?
[/quote]

Da, da, izmakoše mi slovo N u brzini pisanja... Sorry. Hvala na korekciji.

Jel to sve što imaš da kažeš glede mojih teza?
Korisnikov avatar
By Kiborg
#879941
Nema na čemu. To je više bilo mene radi, za svaki slučaj.
Koliko sam shvatio tvoj post, postojali su ljudi ispred koji su kontrolisali ko sme, ako ne sme da uđe na rave-party. Teško da je zbog toga muzika fašistička.
Inače, to je to, nisam išao na rejvove pa se ne razumem.
Korisnikov avatar
By Tezej /bez Arijadne/
#879948
Potpuno se slažem s Kiborgom, pisac teksta je odlučio da uzme neke zajedničke tačke sa fašizmom koje klupska muzika ima i od toga napravi disertaciju, potpuno ignorišući neke sitne razlike.
Mislim, Scooter je nacista. Kao neki Arijevac, dernja se i lupeta neke flosklule između kojih sledi tehno.
ma da, a Lepa Brena je ideoločki predstavnik Handžar-divizije u muzici '80-tih i zbog slične frizure, Samantha Fox i Kim WIlde takođe.

A i ona Zorica... "nisam ja tvoj seksi robot" se preko svog futurizma nadovezuje na fašizam.
Neko se naduvao, video ko zna kakvu vezu između fašizma i tehna i odlučio da napiše članak u ournal of Popular Culture.

Ja bih u WC-u smislio bolju teoriju.
Korisnikov avatar
By Dušan Maljković
#879958
Originally posted by Hoplit
Ja bih u WC-u smislio bolju teoriju.
Pa hajde, rkni!, Hoplite, da svi ostanemo zadivljeni tim tvojim "klozetskim" diskursom!



:opacupa:
By polarlicht4.1
#879986
Originally posted by Dušan Maljković
Iako na rejv parti svako može da uđe (bar deklarativno), ipak je potkultura postavila neke granice, u smislu kako treba da se izgleda, oblači, ponaša i sl. I ona je konstruisala stereotip poželjnog "bihejviroralnog tela", nalik nacističkom "natčoveku".
Iako si ovo pisao o "lokalnom" rejv fenomenu, moguće je da važi i globalno. Međutim, postoji i suprotna teza - rejv kao mesto/događaj gde upravo dolazi do ukidanja (skoro) svih represivnih tehnika/tehnologija. Neki ovom problemu pristupaju preko fenomenologije (Merleau-Ponty je glavna inspriacija), dok se neki koriste Deleuze-ovim konceptima (koji važi za vrlo kritički nastrojenog prema fenomenologiji), te postoje dva prilično udaljena pristupa koji gotovo izlaze na isto, grubo rečeno.

Pokušaću uskoro da pišem više o ovome. Samo sam sada hteo da ukažem na mogući pravac dalje diskusije. :)
Korisnikov avatar
By mishicavo mache
#880132
Originally posted by Dušan Maljković
Sudovi ukusa su pred-teorijski iskazi: "možda najveći kompozitor" nema šta da traži u teorijskom diskursu. Kao ni napada ad hominem na Adorna kao "neuspelog kompozitora", a uspelog filozofa. Stvari stoje baš obratno: relevatni sud o kompozitorima mogu donositi samo ljudi obrazovani u filozofiji i teoriji muzike, a ne sami stvaraoci, bez prethodnih znanja. Onda se ocena, kao u tvom slučaju, svodi na neobaveznu stvar ukusa (jer koga on dotiče sem tebe u bilo kom domenu?), a ne na pokušaj da se argumentima u odmenu teorije "objektivizuje" ocena nečijeg stvaralaštva.
nije sud ukusa nego vrednosni sud. to je ono chime se bave estetika muzike i muzikologija. ono shto je divna ironija istorije da adorno, chovek koji je 1934. pozdravio nacistichku zabranu(to vidim da ti je no comment) izvodjenja *crnachkog dzeza* ( eh ti shampanjac-marksisti,zagrebi crvenu boju i ispod chuchi braon burzhoazija) kao *stück schlechtes kunstgewerbe* je kao kompozitor bio upravo to * stück schlechtes kunstgewerbe*.
dakle nishta ad hominen vec chisti kvalitativni sudovi. da objektivizujemo tu tvrdnju mozhemo iskljuchivo u domenu muzikoloshke teorije- a njome na forumu koliko ja znam niko ne vlada te je rasprava bespredmetna ako nismo upuceni u metod muzikoloshkog diskursa.
mozhda najjednonostavnije- umetnost koju zhelimo da dozhivljavamo i onda kada je njen stvaralac mrtav- najkraci vrednosni sud.

da sami stvaraoci ne mogu da utichu na stvaranje teorijske literature ne odgovara chinjenicama: 4 najznachajnija teksta u 20 veku su napisala cetvorica kompozitora
ferucho buzoni: skica za jednu novu estetiku muzike
edgar vareze: prema oslobodjenom zvuku
igor stravinski: o muzichkoj poetici
karlhajnc shtokhauzen: 4 pitanja elektronske muzike

ovde se ne govori o tome ko je kompetentan za teorijski sud o muzici- vec da je adornov sud pogreshan inache bi muzika posle 1949. izgledala bitno drugachije. i da je njegova knjiga odvratan lichni napad na kompozitora koji je centralna figura muzike 20. veka. jel jasnije?
Originally posted by Dušan Maljković
Uvedimo nekoliko distinkcija, više nominalnih no esencijalnih.

Filozofija muzike, kao pod-grana filozofije umetnosti ili estetike (Hegel estetiku određuje kao filozofiju lepe umetnosti), bavi se transcedentalnim i transcedentnim u odnosu na teoriju muzike tj. ona je njena teorija saznjanja koliko i metafizika. No važno je primetiti da ona reflektuje ne na muziku samu, nego na entitete unutar teorije muzike. To radi Adorno u eseju "On popular music". Dakle, bavi se i muzičkom formom, ritmom, strukturom kompozicije (oprostite, laik sam u ovoj oblasti) i njihovim političko-ideološkim implikacijama.
ajde da ostanemo kod nominalnih distinkcija. filozofija muzike ne postoji. postoje muzikologija i muzichka estetika (i prouchavanje muzichkih stilova) pored muzhcike teorije koja prouchava sve shto je muzichka praxa..
politichka ideologija u muzici onako kako ju je video adorno ne postoji.
i aman dushane prochitaj vec jednom gostushkog - ja za bolju studiju o stilovima, i muzichkoj estetici ne znam.

a sad za sve vas delezovce etc.
da citiram besmrtnog stravinskog* muzika je bespredmetna. njoj je imanenta jedino njena forma*
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!