Stranica 1 od 2

Mazohizam-Sadizam

Poslato: 25 Sep 2010, 17:18
od LeDeNa_
Sta mislite o ovome? Da li se slazete da su mazohizam i sadizam psihicke poremecenosti?

......

Jos ih se na nekim stranicama naziva seksualnim nastranostima...

Kakva su vasa misljenja i vasi stavovi oko ovoga i jeste kada pomislili da ste bolesni, ali da je to u redu, jer nikome ne nanosite zlo?

Ja cu posle ;)

Poslato: 25 Sep 2010, 17:25
od J...
To mora da su mnogo zanimljive stranice... :misli:


Ako govorimo o seksualnoj praksi ne mislim da su poremecaji dokle god je takav odnos dobrovoljan i stvar dogovora.

Poslato: 25 Sep 2010, 17:27
od Tungi
Eh..Mazohizam mi nije stran,soft ,nisam bas poput Lawrenca od Arabije:lol:

Poslato: 25 Sep 2010, 17:41
od Mariška
Nije bolest, ali nije ni nešto čime bih se hvalila...

Da sam na nekom višem nivou duhovnog razvoja verovatno ne bih osećala potrebu za SM.

Ali pošto sam na tom nivou na kojem sam - volim SM, i moram povremeno da mu se podvrgnem da bih se dobro osećala...

Poslato: 25 Sep 2010, 17:55
od Galateja
Originally posted by LeDeNa_

Sta mislite o ovome? Da li se slazete da su mazohizam i sadizam psihicke poremecenosti?

......

Jos ih se na nekim stranicama naziva seksualnim nastranostima...

Kakva su vasa misljenja i vasi stavovi oko ovoga i jeste kada pomislili da ste bolesni, ali da je to u redu, jer nikome ne nanosite zlo?

Ja cu posle ;)
Nije poremećaj sve dok ne ostanu tragovi opasni po psihički i fizički integritet. :D

Mene ne uzbuđuje SM odnos. Možda neka soft varijanta... :shrug:

Poslato: 25 Sep 2010, 18:09
od LeDeNa_
Originally posted by Galateja

Možda neka soft varijanta... :shrug:
A sta ti je soft? :D

Poslato: 25 Sep 2010, 18:09
od AngraMaina
Poremećenost je kad se s/m prenese iz seksualnog odnosa u realnost i pretvori u common violence.

Kad se kaže s/m misli se na igrice u kojima učesnici uživaju :blush: :domino:

Ne mislim da je bolesno, niti nešto specijalno, većina ljudi bar ponekad ima s/m fantazije.

Poslato: 25 Sep 2010, 18:13
od Galateja
Originally posted by LeDeNa_
Originally posted by Galateja

Možda neka soft varijanta... :shrug:
A sta ti je soft? :D
Objašnjenje nije podložno rečima, a trenutno ne mogu da nađem odgovarajući porno snimak da bih pokazala. :awesome:

Poslato: 25 Sep 2010, 18:14
od Mikili73
Originally posted by AngraMaina

Poremećenost je kad se s/m prenese iz seksualnog odnosa u realnost i pretvori u common violence.

Kad se kaže s/m misli se na igrice u kojima učesnici uživaju :blush: :domino:

Ne mislim da je bolesno, niti nešto specijalno, većina ljudi bar ponekad ima s/m fantazije.



:up:

Poslato: 25 Sep 2010, 18:15
od Dirrty
Ne, nije poremećaj dok god ne postane prisila za bilo koga.

Poslato: 25 Sep 2010, 18:26
od LeDeNa_
eh al ste kratki... ;)

aj ja cu pa kud puklo da puklo...

Da, mazohista sam. Ne nuzno u fizickom smislu, mada, pretezno. I ne, nisam smatrala da je to posebno normalno, kada sam pocela shvatati da imam takvih afiniteta. Naprotiv. Vodila sam teske unutrasnje borbe sama sa sobom. Trebalo mi je uzasno dugo vremena da me napusti osecaj krivice zbog toga sto ne mogu da se oslobodim tog poriva, i sto je on jacao u meni. Na kraju, digla sam ruke od toga da se protiv toga borim, ne zato sto sam o tome pocela da mislim kao o necemu normalnom, nego zato sto sam prihvatila cinjenicu da je to deo mene, da to postoji u meni, i da, bez obzira koliko to bilo nenormalno, ja se toga ne mogu osloboditi. I pocelo je da me boli uvo zbog toga sto je to nenormalno. Meni licno, postalo je normalno, zato sto sam odlucila da sa time zivim na nacin da mi ne nabija osecaj krivice i da se ne osecam lose zbog toga. Prihvatila sam cinjenicu da me to uzbudjuje, da u tome uzivam, da mi prija, da mi je dobro, da me rastereti na ovaj ili onaj nacin,da posedujem dozu samodestruktivnosti jer zelim da budem savladana, potcinjena,svedena na prosti seksualni objekat, prizeljkujem cin u kome moje telo sluzi kao igracka nekom drugom...(da kad ovu recenicu procitate ne pomislite auuu...volim ja i onu drugu stranu ali pricam o mazohizmu sad)

U, je, pa ja sam luda, reci ce neki! Pa sta? To je moj izbor. No, to sto sam ja to prihvatila kao svoj izbor koji utice na citav moj zivot, ne menja cinjenicu da to, i dalje, uopste nije normalno. To sto ulazim u interakciju sa ljudima koji su to prihvatili kao svoj izbor, a poseduju dozu destruktivnosti jer zele da savladaju, potcine, tuku, svedu nekog na prosti seksualni objekat, prizeljkuju cin u kome necije telo sluzi kao njihova igracka..., to samo znaci da nas ima vise sa slicnim "problemima", i da smo nasli nacina da na konstruktivan, pozeljan, zreli, obostrano koristan nacin izivimo svoje devijacije, i da nikom drugom ne stetimo na taj nacin, odnosno, da iskljucimo ostatak sveta iz svega toga, i ne nanosimo stetu nekom drugom, ko nema takvih devijacija (no, mozda ima nekih drugih, ali to je vec njihov problem).

Niko ne porice da u tome uzivamo. Niko ne porice da je to, za nas same, normalno (cist odbrambeni mehanizam). Jedino normalno, sto bi citav ostatak "normalnog" sveta u tome mogao da vidi je cinjenica da se izivljavamo jedno na drugom, i ne stetimo nikom drugom na taj nacin (i mazohizam je izivljavanje, mada daleko suptilnije, jer mogu samo da zamislim koliko bi nastetili nekome ko nema sadistickih sklonosti, a da ga nateramo da nam nanese bol, sto se moze postici, vrlo lako, cistim emocionalnim ucenama, izazivanjem, igranjem na najnize instinkte u coveku, jer se, odavde, mora iskljuciti elemenat fizicke nadmoci kojom bi se mogli nametnuti. No, to je i dalje "silovanje" ).

U cemu je problem? U potrebi da budemo normalni i da budemo prihvaceni takvi kakvi jesmo?

Cak i unutar te, mnogima odavde zajednicke, devijacije, postoje poddevijacije (kakva rogobatna rec :D ) koje ce mnogi poglasiti devijacijama, nenormalnim, uzasnim, strasnim, njima nezamislivim. Ali, blaga devijacija je normalna? Zasto? Zato sto je nasa?

Svi smo mi, u manjoj ili vecoj meri, naucili da zivimo sa time, saziveli se sa svojim problemom, i boli nas uvo sta ko o tome misli, cak toliko da smo sposobni da uverimo neke bliske ljude koji sa svim time nemaju nikakve veze, kako je to normalno, cim nama samima ne nanosi stetu jer u tome uzivamo, to volimo, to je deo nas.

I ne zelimo da nas bilo ko izleci od toga.

Naravno da postoji potreba da negde pripadamo, da se krecemo medju ljudima koji sve to nece videti kao devijaciju (jer su i sami "korisnici" iste), da ne budemo osudjivani zbog svojih zelja, da budemo prihvaceni takvi kakvi jesmo, da dobijemo potvrdu da nismo jedini, i da nas ima jos takvih. To je prirodna i normalna potreba svakog ljudskog bica. Mnogima od nas to pomaze da se lakse suocimo sami sa sobom, da prihvatimo sebe, da prihvatimo to sto lezi u nama, da to smatramo normalnim za nas.

Ali, cinjenice su cinjenice, i ne moze ih izmeniti tek prosta zelja da ne budu takve kakve jesu. Mozemo pronaci hiljade razloga da ih ne vidimo onakvima kakve jesu, a mozemo pronaci i hiljade razloga da ih vidimo.

I to je pitanje licnog izbora, bas kao i sve drugo sto se tice nas samih.

Govorila sam u mnozini jer znam da ima istih ali se tesko otvoriti.

Joj, mnogo sam usla u bdsm ;)

Poslato: 25 Sep 2010, 18:54
od Mariška
Originally posted by LeDeNa_

Naravno da postoji potreba da negde pripadamo, da se krecemo medju ljudima koji sve to nece videti kao devijaciju (jer su i sami "korisnici" iste),
Pa ja baš i nemam tako neku potrebu da se krećem među takvim ljudima...

Dovoljna sam sama sebi:
Originally posted by Mariška
Originally posted by Sunce

Mazohisticke osobe cesto vole sadiste (domino tipove) upravo zbog toga sto i same u sebi nose tu domino energiju. Domino osobe im dodju kao otelotvorenje onoga sto vec imaju u sebi.
To.

Samo što ja imam takve mazohističke fantazije kakve u suštini ne želim ni da doživim u stvarnosti... :kesa:

Palim se na nasilje. Mislim, seksualno nasilje. Volim da posmatram nasilje. Sadizam. Privlače me snažni, mišićavi, muškarci - sadisti. Često fantaziram (u stvari ne baš često, ali ponekad imam takve fantazije) da se nekolicina takvih iživljavaju na meni, kao na svojoj robinji. Da me uzimaju kako i kada žele, da me šamaraju ako nisam dovoljno hitra da ispunim svaku njihovu želju. Da me šibaju do krvi, udaraju, šutiraju, mrcvare...

Privlači me muška snaga, i to u toj svojoj najprimitivnijoj formi. Maštam o odnosu sa takvim muškarcima, ali se ne usuđujem da tako nešto i realizujem. Umesto toga, zamišljam ovo što reče Sunce, dakle da ja sama u sebi nosim tu domino, u stvari sadističku, energiju. Zamišljam da u meni samoj postoji ta muška sadistička energija, a to je nešto što ne želim da imam u sebi. To je nešto što želim da izbacim iz sebe.

I onda uzmem onaj široki selotejp i ispolepim ga preko usta, u više slojeva, da ne mogu da govorim. Da ne mogu da vrištim, već samo da tiho mumljam. I uključim moj električni epilator. Krenem od stomaka, pa nagore, preko grudi. (Stomak i grudi inače obično samo brijem, a preko leta samo trimujem - furam tako neki str8 looking fazon. Pi**a sam, znam, ali eto...) Depilacija dlaka sa nogu uopšte mi nije bolna, to je kao neko štipkanje, ili peckanje. Ali zato stomak, grudi... Čupanje dlaka sa tih delova tela pričinjava mi užasan bol. Doduše, tu još nekako i mogu da skupim zube i izdržim da ne vrištim, ali ne vidim zašto bih - zato lepo nalepim selotejp preko usta i vrištim, tj. pokušavam da vrištim... Najbolnije je kada čupam dlake u okolini bradavica. To zaista mogu da činim samo uz pomoć vrištanja - tj. mumljanja, pošto mi selotejp preko usta ne dozvoljava da vrištim baš u pravom smislu tog pojma...

I dok držim u ruci taj moj električni epilator, dok prelazim njime preko moje maljave kože, ja zamišljam da sam ona devojka, ona robinja, koju su te muške sadističke svinje maltretirale, tukle, mrcvarile, silovale. A da moje telo, moj dlakavi stomak i grudi, kao i moja usta, pripadaju nekom od tih muškaraca, sadista. Samo što je sada taj muškarac, taj sadista, vezan, njegova usta prelepljena selotejpom da ne može da vrišti. A ja sam ona izmrcvarena devojka, ona robinja, koja je sada oslobođena, i koja učestvuje u specijalnom programu za lečenje/prevaspitavanje sadista, siledžija. Taj program se vrši u zamenu za služenje zatvorske kazne, koju bi ti sadisti, te siledžije, inače trebalo da izdrže. U tom programu žrtve njihovog iživljavanja imaju dozvolu da svojim siledžijama nanose bol, i to onoliko boli koliko je potrebno da se sadisti, trpeći bol koji im zadaju njihove nekadašnje žrtve, izleče od sadizma. U konkretnom slučaju, reč je o boli koji nastaje čupanjem dlaka sa stomaka i grudi. A ja, kao devojka koja drži u ruci električni epilator, sa svakim obrtajem glave epilatora, sa svakom iščupanom dlakom, sa svakim trzajem tela iz kojeg su iščupane dlake, sa svakim mumljajućim vriskom, iz tog muškarca, sadiste, izbacujem njegov sadizam. I on, kroz taj bol koji trpi, postaje drugačiji čovek, drugačiji muškarac, muškarac koji više nikome ne nanosi bol, ni na kome se ne iživljava. A svaki put kada bi poželeo da se ponovo na nekome iživljava (što u prevodu znači: kada poželim da sam robinja koju maltretiraju muški sadisti), ja mu stavim selojtep preko usta, uključim epilator i započnem našu malu "terapiju"...

Poslato: 25 Sep 2010, 18:56
od LeDeNa_
Originally posted by Mariška
Originally posted by LeDeNa_

Naravno da postoji potreba da negde pripadamo, da se krecemo medju ljudima koji sve to nece videti kao devijaciju (jer su i sami "korisnici" iste),
Pa ja baš i nemam tako neku potrebu da se krećem među takvim ljudima...

Dovoljna sam sama sebi:
Originally posted by Mariška
Originally posted by Sunce

Mazohisticke osobe cesto vole sadiste (domino tipove) upravo zbog toga sto i same u sebi nose tu domino energiju. Domino osobe im dodju kao otelotvorenje onoga sto vec imaju u sebi.
To.

Samo što ja imam takve mazohističke fantazije kakve u suštini ne želim ni da doživim u stvarnosti... :kesa:

Palim se na nasilje. Mislim, seksualno nasilje. Volim da posmatram nasilje. Sadizam. Privlače me snažni, mišićavi, muškarci - sadisti. Često fantaziram (u stvari ne baš često, ali ponekad imam takve fantazije) da se nekolicina takvih iživljavaju na meni, kao na svojoj robinji. Da me uzimaju kako i kada žele, da me šamaraju ako nisam dovoljno hitra da ispunim svaku njihovu želju. Da me šibaju do krvi, udaraju, šutiraju, mrcvare...

Privlači me muška snaga, i to u toj svojoj najprimitivnijoj formi. Maštam o odnosu sa takvim muškarcima, ali se ne usuđujem da tako nešto i realizujem. Umesto toga, zamišljam ovo što reče Sunce, dakle da ja sama u sebi nosim tu domino, u stvari sadističku, energiju. Zamišljam da u meni samoj postoji ta muška sadistička energija, a to je nešto što ne želim da imam u sebi. To je nešto što želim da izbacim iz sebe.

I onda uzmem onaj široki selotejp i ispolepim ga preko usta, u više slojeva, da ne mogu da govorim. Da ne mogu da vrištim, već samo da tiho mumljam. I uključim moj električni epilator. Krenem od stomaka, pa nagore, preko grudi. (Stomak i grudi inače obično samo brijem, a preko leta samo trimujem - furam tako neki str8 looking fazon. Pi**a sam, znam, ali eto...) Depilacija dlaka sa nogu uopšte mi nije bolna, to je kao neko štipkanje, ili peckanje. Ali zato stomak, grudi... Čupanje dlaka sa tih delova tela pričinjava mi užasan bol. Doduše, tu još nekako i mogu da skupim zube i izdržim da ne vrištim, ali ne vidim zašto bih - zato lepo nalepim selotejp preko usta i vrištim, tj. pokušavam da vrištim... Najbolnije je kada čupam dlake u okolini bradavica. To zaista mogu da činim samo uz pomoć vrištanja - tj. mumljanja, pošto mi selotejp preko usta ne dozvoljava da vrištim baš u pravom smislu tog pojma...

I dok držim u ruci taj moj električni epilator, dok prelazim njime preko moje maljave kože, ja zamišljam da sam ona devojka, ona robinja, koju su te muške sadističke svinje maltretirale, tukle, mrcvarile, silovale. A da moje telo, moj dlakavi stomak i grudi, kao i moja usta, pripadaju nekom od tih muškaraca, sadista. Samo što je sada taj muškarac, taj sadista, vezan, njegova usta prelepljena selotejpom da ne može da vrišti. A ja sam ona izmrcvarena devojka, ona robinja, koja je sada oslobođena, i koja učestvuje u specijalnom programu za lečenje/prevaspitavanje sadista, siledžija. Taj program se vrši u zamenu za služenje zatvorske kazne, koju bi ti sadisti, te siledžije, inače trebalo da izdrže. U tom programu žrtve njihovog iživljavanja imaju dozvolu da svojim siledžijama nanose bol, i to onoliko boli koliko je potrebno da se sadisti, trpeći bol koji im zadaju njihove nekadašnje žrtve, izleče od sadizma. U konkretnom slučaju, reč je o boli koji nastaje čupanjem dlaka sa stomaka i grudi. A ja, kao devojka koja drži u ruci električni epilator, sa svakim obrtajem glave epilatora, sa svakom iščupanom dlakom, sa svakim trzajem tela iz kojeg su iščupane dlake, sa svakim mumljajućim vriskom, iz tog muškarca, sadiste, izbacujem njegov sadizam. I on, kroz taj bol koji trpi, postaje drugačiji čovek, drugačiji muškarac, muškarac koji više nikome ne nanosi bol, ni na kome se ne iživljava. A svaki put kada bi poželeo da se ponovo na nekome iživljava (što u prevodu znači: kada poželim da sam robinja koju maltretiraju muški sadisti), ja mu stavim selojtep preko usta, uključim epilator i započnem našu malu "terapiju"...
Kad me citiriras onda citiraj i dalje...

uostalom svoje sam rekla :)

Poslato: 25 Sep 2010, 18:58
od LeDeNa_
p.s.Ja sa ovde rekla sta volim ali naravno da mi nije stran i klasican seks itd....cak sta vise sam imala vise takvih veza...
nebitno

;)

Poslato: 25 Sep 2010, 19:34
od Mariška
Originally posted by LeDeNa_

Kad me citiriras onda citiraj i dalje...
Ne kapiram baš u čemu je problem... :puzzle:

Ja mislim da sam korektno odgovorila na ono što sam citirala, a ostatak nisam citirala pošto na taj, necitirani, deo nisam ni odgovarala.

:bouncy:

Poslato: 25 Sep 2010, 19:36
od LeDeNa_
Originally posted by Mariška
Originally posted by LeDeNa_

Kad me citiriras onda citiraj i dalje...
Ne kapiram baš u čemu je problem... :puzzle:

Ja mislim da sam korektno odgovorila na ono što sam citirala, a ostatak nisam citirala pošto na taj, necitirani, deo nisam ni odgovarala.

:bouncy:
Ok, ali ne mislim sad na mene vec me nervira citiranje polovicne recenice itd...

Pisem sad jos da bude jasnije....

Malo o tom BDSM-u...

Poslato: 25 Sep 2010, 19:46
od LeDeNa_
Znam da, precesto, BDSM predstavljam kao bajkicu (sto on nije uvek), i znam da su moji stavovi spram BDSM-a uvek obelezeni nekim romanticnim prelivom (jer on za mene to jeste, obzirom da sam ja takva), no, to nikako ne znaci da sam izbegla sva moguca losa iskustva koja BDSM donosi sa sobom.

Mozda je malkice predugacak uvod (preci cu i na poentu), no, nije mi bas lako izneti ovo sto nameravam. Losa iskustva su nesto sto nas oblikuje daleko vise i jace nego dobra iskustva, i losa iskustva ostavljaju trag u vidu trauma koje se jako tesko lece (ili, prosto, zanemaruju) i dovoljna je, nekad, jedna pogresna rec u pogresnom trenutku da se sve vrati i navede nas da od necega pobegnemo (jer jos uvek nismo sposobni da se sa time suocimo, a pitanje je hocemo li, ikada, i biti sposobni da se suocimo sa time).

Dakle, (a ovo je licno, prezivljeno iskustvo, i mislim da cu zauvek osecati posledice istog), u jednom trenutku svog zivota, nasla sam se u stanju u kome nisam bila sposobna da razmisljam cisto, razumno, mormalno. Mozda je to bila naznaka depresije, ne znam, no, nisam sedela kod kuce i "patila" za "boljim zivotom", nego bila u totalno (samo)destruktivnoj fazi, kada sam, apsolutno i potpuno, mrzela samu sebe, i jedino sto sam zelela je da me neko drugi mrzi jos vise.

U tom i takvom stanju, naisla sam na Domino osobu koja je zelela to isto. OK, to je, i inace, bilo njeno vidjenje BDSM-a, ja sam se, samo, u tom trenutku, savrseno uklopila u njene zelje.

Svakom sa strane je bilo jasno da ja nisam sasvim svoja. Meni nije bilo jasno. Njoj nije bilo vazno.

Necu ulaziti u sitne detalje (oni nisu ni bitni), ali, recimo samo da moji "limiti" nisu bili ono sto bi inace bili (i sto su mi danas), niti sam na njih gledala sa istim razumom sa kojim na njih gledam danas. Nije mi bilo bitno. Jednostavno nije (kada danas razmisljam o tome, ne, definitivno nisam bila normalna, ni po kojoj definiciji, cak ni po onoj najrastegljivijoj mogucoj).

Ja sam zelela da budem unistena. Ona je bio spremna da udovolji mojoj zelji.

Da li je sve bilo c? Jeste.

Ali, definitivno, o ss nije bilo nikakvog govora.

To sto sam se, u tom trenutku, savrseno uklopila u zelje ekstremnog sadiste, i sto meni nije bilo bitno sta se sa mnom desava, te sam na sve to pristala bez mnogo razmisljanja, nikako ne menja cinjenicu da, danas, ne mogu ni da zamislim bilo sta slicno. I ne mogu, danas, da razmisljam o tome kao o necem normalnom, a tada, ne da mi je bilo normalno, nego je bilo i zeljeno.

Sta bi bilo ss? Mozda to da je pokusala da mi pomogne da se izvucem iz stanja koje nije bilo moje normalno, uobicajeno stanje? Ali, ne, naravno da nije to uradila. Naprotiv. Podgrevala je i negovala takvo moje stanje, jer je to bilo ono sto je njoj odgovaralo, nju zadovoljavalo, ispunjavala je svoje zelje, i sve to pod maskom ssc-a, jer se ja nisam protiv toga bunila. Sa njene tacke gledista, sve je bilo u savrsenom redu. Sa moje tadasnje tacke gledista, sve je bilo u savrsenom redu. Sa moje sadasnje tacke gledista... Pa, ocigledno da je postojao razlog da pocnem da se "vracam sebi", i da krenem da se cupam iz svega toga, sto sam, na kraju, uspela, ali ne sama, vec uz tudju pomoc.

Imala sam neverovatnu srecu da, npr, cutting, ne spada u neku od njenih zelja, no da je spadao, mozda danas ne bih imala po deset prstiju na nogama i rukama...

Mene je to iskustvo naucilo necem ekstremno vrednom, a to je da pazljivo, vrlo pazljivo analiziram svaku Domino osobu sa kojom uspostavim kontakt, i cim mi se, makar i ucini da postoje neke naznake slicnosti, jednostavno zbrisem glavom bez obzira. Bolje spreciti nego leciti. Jer poznajem sebe dovoljno da znam da, ako se odnos "razradi", moji "limiti" padaju kao kula od karata (jer sam i takva). Ne mogu da zamislim sebe da udjem u bilo kakav BDSM odnos (ma koliko kratak ili ogranicavajuci bio) a da ne udjem u nega potpuno (jer mi inace nema smisla, i ni ne ulazim u nesto slicno), sa potpunim poverenjem i prepustanjem vodjstvu Domino osobi, odnosno, da verujem da zna sta cini uvek i u svakom trenutku, jer, ako cu ja voditi njene postupke i uticati na njeno ponasanje u samom odnosu i prema meni, onda... Ne, definitivno mi nema smisla to zvati BDSM-om.

I ne, definitivno ne smatram da je bilo sta sto i danas cinim, svodljivo pod pojam bilo kakve normalnosti, razumnosti, bezbednosti. Samo je prihvatljivo za mene. Spremna sam na tu dozu opasnosti, mogucnosti , mogucnosti mentalnog sjebavanja, i samo verujem da sam, danas, sposobna da odredim sa kakvim osobama ne treba da ulazim u interakcije a sa kakvim to mogu da ucinim (odnosno, NJIHOVI limiti su kljucni cinilac u svemu tome).

I ne, uopste se ne zanosim da se bilo koja Domino osoba pod kapom nebeskom moze svesti pod pojam totalno normlane osobe, niti se zanosim idejom da nekad, ponekad, mozda cesce, mozda redje, nece biti situacija u kojima cu dozvoliti da ucini nesto sto se ni u ludilu nece moci svesti pod pojam ssc-a (ne, definitivno ni pod ono trece, pod c), ali i na to sam spremna (samim tim, ponovo, ne mogu se svesti pod definiciju normalne osobe, jer se ponovo vracam na temu samodestruktivnosti, jace ili manje izrazene).

Poenta svega ovoga?

Lepo je imati ssc uvek u rezervi, kao mogucnost da nekom pokazes kako nista sto mi radimo nije strasno, jer, eto, imamo mi to ssc pravilo, i toga se pridrzavamo, samim tim, sve je u redu, i mozemo mirno da spavamo.

Ali, ako smo svi sasvim posteni, prema samima sebi pre svega (ostatak sveta je, ipak, samo ostatak sveta), onda prvo treba da razmislimo o tome da, ako mi sami nismo sane, kako bilo sta sto radimo moze biti sane? Samim tim, ako smo vec "ludaci", kako nam se moze verovati da radimo nesto sto je safe? Safe za nas same OK, ali safe uopsteno govoreci? Tesko, tesko...

Jedino mi je smesno, beskrajno smesno, sto ljudi pokusavaju da dokazu kako je njihovo ludo manje ludo od tudjeg ludo, pa samim tim prihvatljivije.

Heal the world... :D

Na ovom svetu svaka vreca nadje svoju zakrpu, i valjda je to jedino bitno. Sreca da je tako.

Raspraviti sve zamrsene puteve ljudske psihe, pronaci izlaze iz tog lavirinta... Neka je Bog u pomoci svakom ko se prihvati takvog posla.

Poslato: 25 Sep 2010, 20:18
od Mariška
Slika

Ja volim jogu. Za mene je i joga vrsta BDSM...

Poslato: 25 Sep 2010, 20:25
od LeDeNa_
Psihologija, kao nauka, ne priznaje rec "normalno".Sta je "normalno" jos nije niti ce biti definisano.Postoji samo pojam "opste drustveno prihvatljivog".

;)

Poslato: 25 Sep 2010, 20:41
od antibiotic
S/M je samo ekstremno ispoljavanje onog sto mnogi od nas dozivljavaju na gotovo svakodnevnoj bazi - uglavnom verbalno, psihicki...

Znaci, ako ja (pot)svesno zelim da me neko psuje i shikanira od prijatelja, porodice, poznanika, nepoznanika da bi se osetio "zivim"... to je vec neki vid mazohizma, i obrnuto.

U seksu je sve to barem mnogo iskrenije tj. konkrtetnije. Ko s/m upraznjava u krevetu obicno nema vise potrebu da to cini i van njega.

Poslato: 25 Sep 2010, 20:44
od Mariška
Originally posted by LeDeNa_

Psihologija, kao nauka, ne priznaje rec "normalno".Sta je "normalno" jos nije niti ce biti definisano.Postoji samo pojam "opste drustveno prihvatljivog".

;)
Svako radi ono što je za njega/nju prihvatljivo. Za mene, recimo, nije prihvatljivo da se podređujem nekome, da zavisim od nečijih "limita"... Volim da sama određujem limite sopstvenog mazohizma. Volim da sam ja ona mazohistička strana, ali da sam istovremeno i Domina.

U jogi, u depilaciji itd. ja sam istovremeno i mazohista i sadista (vršim sadizam nad samom sobom) i Domino osoba (određujem granice bola)... Za mene su i joga i depilacija vrste BDSM, iako ih drugi ljudi verovatno ne vide na taj način.

Ali i joga i depilacija izazivaju bol - da bih se npr. vezala u čvor, u jogi, ja osećam bol.

A da, zaboravila sam reći, s vremena na vreme i gladujem. Nisam odavno pošteno gladovala (bar pet-šest dana), ima godinu dana... Od kako sam na ovom forumu dodala sam 15 kila. Užas. Moraću da gladujem. Volim taj osećaj... I to je za mene vrsta BDSM...

Nije mi neophodno da nađem drugu osobu koja će na meni sprovoditi BDSM. Ja ga sprovodim sama na sebi, u najrazličitijim vidovima...

Nešto je od toga "opšte društveno prihvatljivo", nešto nije. Ali prihvatljivo je za mene.

A ono što ti radiš, recimo, za mene nije prihvatljivo. A nije mi ni interesantno. Interesantnije mi je da razgibam svoje telo u toj meri da se ono samo uveže u čvor, nego da moram da ga vezujem konopcima itd.


EDIT: Isto i bol, više volim bol koji izazivaju jogi-vežbe, nego bol od udaraca kaišem itd. Ali to su sve individualne preference. Ja ovo samo govorim koliko da objasnim zašto ono što tebe privlači, mene ne privlači.

Poslato: 25 Sep 2010, 20:45
od Dina
Originally posted by J...

...

Ako govorimo o seksualnoj praksi ne mislim da su poremecaji dokle god je takav odnos dobrovoljan i stvar dogovora.
Mislim kao J...

A ja nemam nikakvu sklonost ni prema sadizmu ni mazohizmu ni u seksu a ni van njega, ni mastarije, bas nista ne registrujem... Jedino mozda radoznalost ali ja sam radoznala za razne stvari i koje su vezane i koje uopste nisu vezane za mene. I vec sam spominjala da su mi neke stvari vezane za ovaj potforum postale shvatlive kroz postove Hys, mada opet ne mogu da primenim na mene...

Poslato: 25 Sep 2010, 20:50
od Mariška
Originally posted by antibiotic

S/M je samo ekstremno ispoljavanje onog sto mnogi od nas dozivljavaju na gotovo svakodnevnoj bazi - uglavnom verbalno, psihicki...

Znaci, ako ja (pot)svesno zelim da me neko psuje i shikanira od prijatelja, porodice, poznanika, nepoznanika da bi se osetio "zivim"... to je vec neki vid mazohizma, i obrnuto.

U seksu je sve to barem mnogo iskrenije tj. konkrtetnije. Ko s/m upraznjava u krevetu obicno nema vise potrebu da to cini i van njega.
"Raspraviti sve zamrsene puteve ljudske psihe, pronaci izlaze iz tog lavirinta... Neka je Bog u pomoci svakom ko se prihvati takvog posla."

:lol:

Poslato: 25 Sep 2010, 21:13
od LeDeNa_
Originally posted by Mariška
Nije mi neophodno da nađem drugu osobu koja će na meni sprovoditi BDSM. Ja ga sprovodim sama na sebi, u najrazličitijim vidovima...
Ja govorim ovde o seksu a za to moraju biti dve osobe....Sama to ne mogu ;)

Poslato: 25 Sep 2010, 21:32
od Mariška
^

Khm, da ne idem u detalje, ali meni je BDSM, meni je bol, seksi sama po sebi...

;)

Poslato: 25 Sep 2010, 21:43
od LeDeNa_
Originally posted by Mariška

^

Khm, da ne idem u detalje, ali meni je BDSM, meni je bol, seksi sama po sebi...

;)
Cesto ljudi pogresno to protumace pa ne bih dalje...kisss

Poslato: 25 Sep 2010, 21:53
od dukkehjem
ako obe strane pristaju, go for it.
God knows da mene cesto bas, bas, bas nalozi...:blush:

Poslato: 25 Sep 2010, 22:01
od Blady
Sadista... volim sm odnose, volim da dominiram nad nekom osobom generalno, tj osobom sa kojom imam nesto..
Pai me, volim to... mislim da me zanima u sexualnom smislu, i da se ne prenosi na maltretiranje osobe...
Sve dok je u tim granicama mi je ok..

Poslato: 25 Sep 2010, 23:11
od Galateja
Originally posted by Galateja
Originally posted by LeDeNa_
Originally posted by Galateja

Možda neka soft varijanta... :shrug:
A sta ti je soft? :D
Objašnjenje nije podložno rečima, a trenutno ne mogu da nađem odgovarajući porno snimak da bih pokazala. :awesome:
Tražila, tražila i ovo mene našlo i zadržalo. Ne znam da li je soft sm (verovatno nije) ili šta li je, ali je učinkovito, tj. svrŠishodno. :blush:
http://www.redtube.com/6633

Poslato: 25 Sep 2010, 23:21
od LeDeNa_
Ju Galateja pa gde u ove nocne sate :lol:

Ako je soft ovo svidja mi se....

:blush:

kiss