- 03 Apr 2015, 02:46
#2699737
Mrzim nacin na koji razgovaras sa mnom.
Ponekad. Mrzim tu vatru u tvojim ocima.
Mrzim svaki pedalj tebe koji ne mogu da
dotaknem. Mrzim sto me uvijek ostavljas a
jos vise mrzim sebe zbog vjere u tebe,u Nas.
Mrzim kad pravis budalu od sebe da bi mene
isprovocirao, mrzim kad se smijes lazno
zaboravljajuci na tren osmjeh najvrijedniji od
svih koji jeci kroz daljine i obara rekorde.
Smijeha od kojeg bole rebra i suze na oci idu.
Mrzim tvoju nemarnost i kada neces da se
boris pa mora da te stalno bodrim da
ustrajes. Gonjena pogledom jednim u noci.
Mrzim kada me nasmijavas a nije mi do
smijeha i kada me rastuzujes a nije mi do
tuge.. Mrzim.. Mrzim kada mi kazes "Ne"
Mrzim kada mi kazes "Da" Mrzim kada placem
a tebe nema tu.. Mrzim kad se smijesim a
daleko si..
Mrzim svaki tvoj odlazak. Svaki tvoj povratak.
Mrzim kada kazes da mi ne vjerujes a znam
da mi vjerujes. Mrzim kad tugujes a ja nisam
tu da ti kazem "U redu je, ja sam tu.." Mrzim
sto su nam i duse sve dalje i dalje.. Sto se
krsi Obecanje. Sto se krsi Zakletva.
A najvise mrzim..
Sto nista ne mrzim od toga svega. Bas
nikako. Bas nimalo. Bas ni mrvicu.
Nikako. Nikada.