- 09 Jan 2007, 06:59
#682038
Gordost je najveći od svih grehova.
Viđamo je u svakodnevnom životu u različitim situacijama. Ona se odlikuje nesposobnošću da se učini bilo kakav ustupak koji bi uključivao odustajanje od sebe u korist drugoga. Ne videti ni zrno istine u drugom, nego tvrdokorno ustrajati u svome znači ne verovati u istinu i znači biti sebičan. Znači biti samoljubiv; ali ne bilo kako samoljubiv nego samoljubivo povređivati druge ljude. Gordost i samoljublje su povezani. Ćesto se zapitam ima li samoljublja koje se ne hrani drugima, time što povređuje druge. Ne možete da oprostite iz gordosti a povređujete, zatim, iz nezadovoljenog samoljublja.
Naravno i ja imam tu osobinu i iz iskustva kažem da se vlastita gordost hrani tuđom gordošću. Ovaj greh je jako teško pobediti. Kada uočite ovaj greh u sebi shvate koliko je neki put teško voleti druge.
Ali pošto smo na forumu, svakako da ovde ima gordosti. Ali je jako zapažena jedna metastazirajuća karakterna slabost izvedena iz patološke gordosti, a to je arogancija. Recimo ima ljudi s kojima sam se prepirao, svađao i koji su bili gordi kao i ja. Međutim s arogantnima mi je uvek bilo najteže, naročito kada mi je ta arogancija bila upućivana bez ikakvog razloga. Ljudi s kojima sam se oštro prepirao su mogli biti dosta neprijatni prema meni, ali je jedan deo njih zadržao bar jednu osobinu koja je, dobrim delom, negacija arogancije a to je smisao za ironiju, samoironiju i sposobnost za humor. To znači imati otklon prema vlastitoj umišljenosti i superiornosti; makar i nesvestan otklon.
Arogantni su međutim druga priča: arogancija je negacija svake rafinirane intelektualne aktivnosti, nesposobnost za ironiju i humor. Arogancija je patološka potreba da se potvrdjuje vlastita sujeta, lažna veličina i prikriveni despotizam povređivanjem drugih. To je parazitska zloupotreba bližnjih.
Arogancija je neprestani monolog paklenih nagona u čoveku. Čuvajte se arogancije a kada naiđete na takve, oduvajte ih svom silinom iz svog života.
Viđamo je u svakodnevnom životu u različitim situacijama. Ona se odlikuje nesposobnošću da se učini bilo kakav ustupak koji bi uključivao odustajanje od sebe u korist drugoga. Ne videti ni zrno istine u drugom, nego tvrdokorno ustrajati u svome znači ne verovati u istinu i znači biti sebičan. Znači biti samoljubiv; ali ne bilo kako samoljubiv nego samoljubivo povređivati druge ljude. Gordost i samoljublje su povezani. Ćesto se zapitam ima li samoljublja koje se ne hrani drugima, time što povređuje druge. Ne možete da oprostite iz gordosti a povređujete, zatim, iz nezadovoljenog samoljublja.
Naravno i ja imam tu osobinu i iz iskustva kažem da se vlastita gordost hrani tuđom gordošću. Ovaj greh je jako teško pobediti. Kada uočite ovaj greh u sebi shvate koliko je neki put teško voleti druge.
Ali pošto smo na forumu, svakako da ovde ima gordosti. Ali je jako zapažena jedna metastazirajuća karakterna slabost izvedena iz patološke gordosti, a to je arogancija. Recimo ima ljudi s kojima sam se prepirao, svađao i koji su bili gordi kao i ja. Međutim s arogantnima mi je uvek bilo najteže, naročito kada mi je ta arogancija bila upućivana bez ikakvog razloga. Ljudi s kojima sam se oštro prepirao su mogli biti dosta neprijatni prema meni, ali je jedan deo njih zadržao bar jednu osobinu koja je, dobrim delom, negacija arogancije a to je smisao za ironiju, samoironiju i sposobnost za humor. To znači imati otklon prema vlastitoj umišljenosti i superiornosti; makar i nesvestan otklon.
Arogantni su međutim druga priča: arogancija je negacija svake rafinirane intelektualne aktivnosti, nesposobnost za ironiju i humor. Arogancija je patološka potreba da se potvrdjuje vlastita sujeta, lažna veličina i prikriveni despotizam povređivanjem drugih. To je parazitska zloupotreba bližnjih.
Arogancija je neprestani monolog paklenih nagona u čoveku. Čuvajte se arogancije a kada naiđete na takve, oduvajte ih svom silinom iz svog života.