at SIMOR & TOT:
Ali problem homofobije i heterofobije se ne mogu svesti samo na nasilje, „strah koji se iracinalno širi“ i institucionalno delovanje.
Koliko ja znam, homofobija se po opštem konsenzusu tumači kao proizvod savremenog organizovanja seksualnog iskustva. Koliko god svaki fantazam bio fluidan, nepredvidiv, poliseksualan, u društvu koje i dalje funkcioniše po binarnom principu jedinka mora pocepati deo svojih fantazija i upisati je u spoljašnjost, kako bi identitet koji je „izabrala“ šljakao.
U skladu s tim, ako je svaka homofobična paranoja potisnuti „strah od napadača otpozadi“ (Frojd) meni izgleda sasvim jasno od čega se plaše i za čim nostalgično plaču heterofobočni gejevi i lezbejke. A pazi, gejevi i lezbejke su odrastali u strejt svetovima. I u njima i dalje žive. Narativni nesklad je sasvim očigledan, pa time i motivacija za savladavanje distance fobijom.
Dalje, vi pokušavate da povežete fukoovske termine moći, strukture i diskursa sa „nasiljem“ u zdravorazumskom smislu. Ovo je netačna, (najblaže rečeno) vulgarna reinterpretacija. Naravno da se po izravnom izražavanju nasilja heterofobija ne može (bar ne još uvek) porediti sa ispadima homofobije. Ali diskurzivna represija ne zahteva institucionalne modele delovanja, kako neko od vas dvojice insistira. Na jedno 50 mesta u svojim delima Fuko podvlači da njegov pojam „strukture“ ne treba poistovećivati sa formalnim strukturama/hijerarhijama/institucijama društva. Problem nije u državnim zabranama ispoljavanja seksualnosti, već u celom poretku mišljenja (činjenja). Diskurzivna obeležavanja, premeštanja, proizvođenja objekata saznavanja ne leže u zakonskim aktima – zakonski akti su samo još jedan proizvod dominantnih diskurzivnih tvorevina. U tom smislu, nebitno je da li se heteorfobija institucionalizovala ili ne. (A mislim da već odavno jeste.) Namera je ista.
Ja zaista verujem i Fukou i queer teoretičarima kada kažu da objekti saznavanja nisu samo pasivni primaoci etiketa kojim ih označavaju. Otpor (one vrste za koju se ti zalažeš) je u punoj meri konstitutivan. Otpor koju pravi politika identiteta samo ponavlja jaz.
Strejteru je potreban peder kako bi sebe utemeljio; pederu je potreban strejter na isti način. I sve dok se aktivizam bude zalagao za promovisanje alter-identiteta, dakle bilo kakvih seksualnih IDENTITETA, po meni će ostati samo drugi vid istog nasilja.
Originally posted by Simor
Preterani aktivizam?
Naravno, ne postoji. Ali zato postoji
premali aktivizam: nepromišljen, banalan, vulgaran, sveden na početke svog mišljenja, u nemogućnosti da anticipira konsekvence svoga delovanja, onaj koji nije autoreflektivan. Aktivizam kao egzotični papagaj u kavezu.
aj razmislimo i o ovome: zamislimo homofobičnog strejtera koji bije pedere ispred klubova. Mi ga možemo nazvati fašistom, ali istina je i da fašizam za njega može biti funkcionalan: prebijanjem pedera on može sebi potvrditi sopstvenu „mušku“ ulogu, dobiti priznanje u okolini i slično. Paranoja je vrlo pragmatična stvar. S druge strane, heterofobni homoseksualac jeste fašista, ali njegov fašiazm čak nije ni funkcionalan: homoseksualaca ima zasigurno manje nego strejtera, i svaka „pobeda“ je nemoguća. Simple as that.
Dakle, SVAKA heterofobija ne samo da je podjednako loša kao homofobija, već je i dvaput debilnija. Po samu glbt populaciju. I zato takvim osobama bez trunke blama treba lupiti po šamar.
Originally posted by Simor
A ja jesam heterofob, baš kao što sam i rasista prema belcima, i to u onom smislu u kom mi je muka i žestoko se protivim svetu koji je izgrađen prema meri belog muškarca heteroseksualne orijentacije srednje ili više klase. Jer, takav svet je polovinu svog stanovništva, žene, stavio u osobe drugog reda, jer je heteroseksualnost postavio kao jedini emotivni i seksualni princip, jer je ljude druge rase označio divljacima, jer je siromašne proglasio nesposobnima i predodređenima za patnju, jer svoju sreću gradi na nesreći drugih.
Stoga, u ime aktuelnog trenutka - Unė jam Shqiptar!
ovo je toliko ispoziran, napamet izvikan, pomodan i "na liniji" post da evo sad idem u kupatilo da plačem. ubedljivo bi zvučao pre jedno 40 godina
:samar:
Gej (i svaki drugi) aktivizam se ne zalaže za prava gejeva, već za prava svih. Meta gej-aktivizma nisu sami strejteri, već dominanatan poredak mišljenja. Cilj gej-aktivizma nije promovisanje gej-identiteta, već kompletno urušavanje identiteta kao takvog. Aktivizam koji sebe deklariše kao striktno gej je samo privid aktivističkog delovanja.
Originally posted by Simor
Što bi rekla moja heteroseksualna prijateljica: Heteroseksualci imaju mnogo više prostora da bistre i rešavaju svoje probleme, nego gej muškarci, lezbejke i trans osobe..
u istim smo govnima
zato ne heterofobiji, da strejterima